petak, 10. travnja 2020.

U AARU, U AARU!

U Aaru, u Aaru, oh-oh!

Vrelo mladosti dole u dolini, aorta u srcu grada
Šarmantna, diskretna, tekući monument, magična i postojana
Uvijek u punom zamahu, vodeni šou, nenametljiva, estetska
Blagi odmor ujutro, uzvišena, epska, poetična
Moja zelena oaza u svakoj fazi mog života, još dok mladić sam bio
Čim temperatura poraste, na svakom koraku me neko pita:
"Jesi li ove godini već bio u Aari?"
Prekrasna zimi, glatka i kristalno čista, najljepši tirkiz ljeti
Čim je iznad 18° uobičajeni pozdrav je:
"Hej, vidimo se kasnije dole na rijeci!"

Ljeto pulsira na ulici
Vazduh trepti, sunce sjaji na vodi
Čim je toplije, vidim Bernjane u mnoštvu
Biciklo, biciklo za biciklom voze dole
Vidimo se dole u Aari
Zajedno uz rijeku, poslije skočim u nju
Poput osvježavajućeg poljupca, taj skok u zelenu rijeku
Na leđima se prepustim vodi, kao da letim dok ležim
Na suncu još malo uživam, uz pivo i roštilj
Vidimo se dole u Aari

U Aaru, u Aaru, oh-oh!

Do zoološkog vrta prošetam, razgledam, a zatim u talase se bacim
Kad ne želim daleko ići, mogu kod zavoja Aare put da skratim, tunelu zahvaljujući
Pored surfera s mosta na stomak skočim
Sa zavrnutim nogavicama, dok roštiljam, 
Između dvije vožnje biciklima, nogama brčkam u vodi
Tokom plovidbe Aarom malo flertam, uz piće niz Aaru se pustim
Rukom u ruci idem sladoled da kupim, dok prve zvijezde već pale se
Malo sviram, malo pjevam, uz par pjesama se oraspoložim
Malo pijem, malo slavim, malo ludujem
S okupljenim društvom go se kupam, 
U noći, koja zauvijek u sjećanju će mi ostati

Ljeto pulsira na ulicama!
Mjesec se ogleda srebreno u vodi
Postoje noći kada vidim Bernjane u mnoštvu
Biciklo, biciklo za biciklom voze dole
Vidimo se dole u Aari
Zajedno uz rijeku, poslije skočim u nju
Poput osvježavajućeg poljupca, taj skok u zelenu rijeku
Na leđima se prepustim vodi, kao da letim dok ležim
Na suncu još malo uživam, uz pivo i roštilj
Vidimo se dole u Aari

U Aaru, u Aaru, oh-oh!

( kupanje u Aari - jedan od razloga zašto volim Bern )
______________________
NISU - I d'Aare



I d’Aare, i d’Aare, oh-o
E Jungbrunne im Täli unge, d‘Aorta im Härz vo dr Stadt
Bezoubernd, dezänt, fliesst das Monumänt, magischtrau u stetig z’dürab
Immer vou im Flow isch di Wassershow, unufdringlech ästhetisch
Im Morgetou e sanfte Ruhepou, erhabe, episch, poetisch
Mini grüeni Oase i jedere Phase vo mim Läbe, sit i bi Ching gsi
Stigt ds Thermometer, fragt di jede Meter irgend öpper: 
"Bisch das Jahr scho drin gsi?"
Im Winter wunderbar, seicht u glasklar, ds schönschte Türkis im Summer
Hett sie 18+, isch dr Standardgruess: 
"Hei, gseht me sich später no dunger?"

Dr Summer pulsiert i de Gasse
D‘Luft flimmeret, d‘Sunne schimmeret uf em Wasser
Wirds wärmer, gsehsch d‘Bärner i Schare
Velo a Velo a Velo nidsi fahre
Mir gseh üs dunger ar Aare
Mir gseh üs dunger ar Aare
Mir gseh üs dunger ar Aare
Zäme ufe tschumple, nächär ine gumpe
Mir gseh üs dunger ar Aare
Wie ne erfrüschende Kuss, dä Sprung i grüen Fluss
Mir gseh üs dunger ar Aare
Uf em Rügge la tribe, wi flüge im lige
Mir gseh üs dunger ar Aare
No ar Sunne chli chille, es Bierli u grille
Mir gseh üs dunger ar Aare

I d’Aare, i d’Aare, oh-o

Zum Tierpark spaziere, entlang flaniere u sech nächär i d‘Fluete stürze
Wär nid wit ma loufe, cha bir Aareschloufe dank em Tunnäu der Wäg abchürze
Näb de Wäuebrättler vor Brügg e Plättler, mit ufekremplete Hose
Bim umefüürle zwüschem Velotüürle mit de Füess chli im Wasser chosle
Bim Aareböötle e chli umeflirte, füecht-fröhlech d‘Aare ab schunkle
Hand in Hand ab a Glacestang, während di erschte Stärne scho funkle
Chli sounde, chli singe, paar Lieder astimme, chli trinke, chli fiire, chli spinne
Mit versammleter Clique es Nacktbädli zwicke, di Nacht, di blibt dir für immer

Dr Summer pulsiert i de Gasse
Dr Mond spieglet siubrig im Wasser
S‘git Nächt, da gsehsch d‘Bärner i Schare
Velo a Velo a Velo nidsi fahre
Mir gseh üs dunger ar Aare
Mir gseh üs dunger ar Aare
Mir gseh üs dunger ar Aare
Zäme ufe tschumple, nächär ine gumpe
Mir gseh üs dunger ar Aare
Wie ne erfrüschende Kuss, dä Sprung i grüen Fluss
Mir gseh üs dunger ar Aare
Uf em Rügge la tribe, wi flüge im lige
Mir gseh üs dunger ar Aare
No ar Sunne chli chille, es Bierli u grille
Mir gseh üs dunger ar Aare

I d’Aare, i d’Aare, oh-o



utorak, 10. ožujka 2020.

MOJE DVIJE LJUBAVI

I tako ti se ja (opet) zaljubih! Sad znam kako je to Halidu bilo kad je "zanesen tom ljepotom dobio volju za životom..." Al' neka, "zaljubih se i ne žalim, pokraj nje ću da ostarim!" Ako te interesuje ko je ona, odakle je, kakva je (da prostiš) - ostani sa mnom par minuta - i sve će ti se samo kaz'ti... Ništa neću sakriti, biću iskren i sve ću ti u detalje ispričati, i kako je bilo i kako jeste. I kako će tek biti...

Poznavao sam je već dugo, zapravo otkako sam početkom '90-tih došao u Švicarsku. Čim sam je prvi put ugledao pogled mi je ostao prikovan za nju. Kao iz pjesme - zelenooka, vilovita, plahovita, ponosna, ide žustro svojim putem i ne haje za prepreke. Upozorili su me odmah, oni koji su je poznavali i koji su se usudili joj prići:
"Amire, ne igraj se sa njom, svi oni koji je nisu ozbiljno shvatili zažalili su a mnogi su i glavu zbog nje izgubili".
Nije im puno trebalo da me zaplaše. Upoznao sam još u djetinjstvu jednu njenu daljnju bosansku rodicu. Doduše, nije bila na prvi pogled tako lijepa i očaravajuća kao ova Švicarkinja, ali mi je ta Bosanka bila prva u životu i namah sam se preko ušiju zaljubio u nju. Plavuša. Bila mi je tu, odmah u komšiluku, samo pređem preko puta i eto me kraj nje. I dugo, dugo i često sam bio sa njom. Najviše ljeti. Mogao sam ponekad i satima da sjedim kraj nje, bio sam presretan i time da je samo gledam i slušam, a kamoli nešto više... Često sam odlazio od kuće njoj a da nisam nikome htio reći ni kuda ni kome idem.
"Nisam htio ili nisam smio - vrag bi me znao", rek'o bi Zubac Pera. Prva iskustva, razne položaje i pokrete sam sa njom naučio. Ah, šta sam sve radio... šta ćeš, bila je to mladost-ludost. Koliko god ona bila mirna i koliko god da sam mogao da radim šta hoću, znao sam ponekad i zažaliti kada pretjeram, pa sam zbog te Bosanke par puta jedva ostao živ i zdrav. Kada sam u Švicarskoj vidio ovu njenu rodicu dugo sam bio na odstojanju i nisam ni pomišljao da joj priđem. Sve ove godine boravka u Švicarskoj pogled na nju iznova me oduševljavao i moram priznati sve više i više izluđivao. Često sam bio blizu odluke da joj konačno priđem i da pokušam da je osvojim. Par puta sam zaista bio odlučan da napravim taj prvi korak ali se uvijek dešavalo da je baš tada neko previše hrabar nastradao zbog nje i to me pokolebalo u mojoj namjeri.

I konačno - pretprošlo ljeto se i "to" desilo. Bila mi je ono što se kaže "uzavrela krv", ljeto i jeste, i rekao sam sebi:
"Sad ili nikad!"
Izabrao sam dan, trenutak i mjesto kada mi se učinilo da je najlakše da joj priđem. Stajao sam par sekundi koji su mi se učinili kao sati i u jednom trenutku ludosti (drugačije ne mogu nazvati to stanje) jednostavno sam skočio. Da, baš tako - skočio!
Ona je bila poprilično hladna i znao sam, ako budem odugovlačio biće mi sve teže da napravim taj prvi korak. Kada sam ušao u nju osjetio sam da je zaista hladna kao led, toliko hladna da su mi trnci cijelim tijelom prošli kao da sam strujni udar doživio. Ona, mada hladna, bila je i itekako divlja, prevrtala me, bacala me lijevo-desno, ostajao sam par puta bez daha, ali kada sam konačno bio u njoj nisam htio tek tako da izađem iz nje. Tolike godine čekanja, gledanja, maštanja... htio sam da je osjetim, da ostanem što duže mogu u njoj, dok imam i posljednji atom snage u sebi i da pokušam nadoknaditi sve propuštene godine...
Ušao sam u nju u dijelu grada koji se zove Altenberg, a izašao kod gradskog kupališta Lorraine. Bilo je to nevjerovatnih, uzbudljivih, ma jednom riječju nezaboravnih dvadesetak minuta.

Rekoše mi da se zove Aare, čudno ime za rijeku. Nisam nikad zasigurno saznao otkuda joj to ime, samo znam da je porijeklom ispod glečera u planinama Bernskih Alpa na granici kantona Bern i Wallis.
Njena bosanska rodica se zove Bosna, čudno ime za rijeku. Dolazi ispod planine Igman i ni njenom imenu ne znam porijeklo zasigurno.
Vidio sam još tri njihove rodice u Bosni, sve ljepša od ljepše - Una, Neretva i Drina, čudna imena za rijeke. Mnogi su se zaljubili u njih još kao djeca i nikad ih više ne mogadoše zaboraviti.

Eto, sad znaš - moje su dvije velike ljubavi: jedna je plavuša, Bosna a druga je zelenooka, Aare. Volim ih obje, i nikad neću ni moći ni htjeti reći koja mi je draža ili ljepša. Jedna je ljubav iz djetinjstva, a druga sada, "pod stare dane".
Al' neka - zaljubih se i ne žalim, pokraj nje ću i da ostarim...

Zelenooka ljepotica, rijeka Aare - još jedan od razloga zašto volim Bern.
___________________
odlomak iz knjige
PIŠEMO, DAKLE POSTOJIMO
narudžba knjige: http://www.lulu.com/spotlight/74220




MOSTOVI NA RIJECI AARE

...ili dvanaest (i još više) razloga zašto volim Bern " Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije … bolje i ...